Proces naseljavanja u kasnom Srednjem vijeku

Spremljeno pod Povijesni / istorijski odlomci | 0 komentara

Erich Zöllner i Therese Schüssel

U visokomu Srednjem vijeku u Austriji nastala su mnogobrojna nova naselja, ali potkraj 13. st. u različitim područjima napuštene su manje općine čak i poljane; urbari vlastelinstava navode brojne »pustoši« (napuštena mjesta), prazna i ruševna gospodarstva, još češće podivljala polja. Naselja su napuštena, poljane prelaze u posjed susjeda ili ih vlastelinstva upotrebljavaju za ispašu. Naselja u višim područjima pretvaraju se u alpske pašnjake.

Na »pustopoljine«, kako su se nazivala opustjela područja, češće nailazimo na istoku Donje Austrije i istočne Štajerske, ali isto tako u velikoj mjeri u Hausrucku u Gornjoj Austriji. Do danas nije još objašnjeno zašto su tada ljudi napustili kuću, imanje i zemlju, ali budući da se »pustopoljine« često nalaze upravo u gradskoj blizini, bijeg sa zemlje u mnogim je slučajevima bio glavni motiv.

Razvitak je gradskog naselja značajniji u kasnijem Srednjem vijeku. U drugoj polovici 13. st. kao utemeljitelji gradova istakli su se Přemysl Otokar i prvi Habsburgovci, a ponekad su također sudjelovali i u izgradnji već postojećih naselja. Treba spomenuti štajerske gradove Bruck na der Mur, Leoben, Knittelfeld, Hartberg; otprilike su u isto vrijeme prvi put gradovima nazvani Gmünd, Wolfsberg, St. Andrä i St. Leonhard u Koruškoj.
U Vorarlbergu je Bludenz potkraj 13. st. dobio gradsko pravo, a staro je rimsko naselje Bregenz tek u 14. i 15. st. ponovno zadobio rang i značenje grada. Na istoku današnje Austrije Eisenstadt je godine 1373. dobio svoje gradsko pravo. Stara tirolska naselja Meran, Sterzing, Lienz, Kitzbühel doživjeli su svoj procvat tek kao gradovi. Općenito uzevši, tu je riječ o malim gradovima. Poneka od izgrađenih trgovišta i gradova pokazuju impresivan građevinski nacrt, kao Rattenberg u Tirolu (temelji grada iz godine 1396.), koji je svoju staru gradsku sliku s bitnim karakteristikama mogao očuvati sve do sadašnjih dana.
Glavno su obilježje graditeljstva 14. stoljeća veliki, pravokutni glavni trgovi.

Crkva Sv. Jakoba u Leobenu - jednom od prvih naselja sa statusom grada u Austriji

Fotografija je pod licencom GNU-Lizenz für freie Dokumentation

Malo je podataka sačuvano o srednjovjekovnim oblicima gradnje kuća u Austriji. Slike gradova (kao slike u samostanu kod Škota (Schotten) iz godine 1470.) pokazuju visoke kuće sa zabatima, često s gornjim katovima koji strše i najvećom prostornom iskorištenošću. I ulice su, prema tome, bile najčešće uske i mračne, sanitarni uvjeti nepovoljni. Intenzivno izgrađivanje i krovovi kuća od šindre pogodovali su širenju velikih požara, koji su često iza sebe ostavljali pustoš, kao npr. u Beču godine 1276., 1326. i 1525.

Slika kretanja stanovništva u gradskim je naseljima povoljnija nego ona na selu. Broj je stanovnika unatoč doseljenju sa sela bio prilično stabilan, a potkraj Srednjeg vijeka uz mala je povišenja dostigao onaj broj prije početka procesa industrijalizacije u 19. stoljeću. Od cjelokupnoga stanovništva u Austriji u kasnijemu Srednjem vijeku samo je 10-15% bilo gradsko. Unatoč tomu njihov je privredni, često također i politički položaj bio mnogo jači, nego što su brojke to dale naslutiti.

Ratnim razaranjima, požarima i poplavama, velikim pošastima broj stanovnika onog razdoblja često je bio desetkovan. »Crna smrt« godine 1348. /49. odnijela je goleme žrtve. U ovoj epidemiji kuge, prema pažljivim procjenama, život je izgubilo oko 25-35% europskoga stanovništva. I u Austriji je ova pošast snažno harala; neprestano je dolazilo do novih žarišta bolesti. Teške godine te pošasti su bile 1381., 1399., 1410. /11., 1436. i I521.
Opseg ovih katastrofa objašnjava se nepoznavanjem uzroka ove strašne bolesti i nedovoljnim protuinfektivnim mjerama; također su i nepovoljni sanitarni uvjeti napose pridonijeli širenju ove pošasti. Povorke flagelanata i progoni Židova kao popratne pojave ove nevolje ostavljale su jeziv dojam na stanovništvo, koje nije znalo kako si pomoći, te je pribjeglo ekstazi. Veliki potresi početkom katastrofalne godine 1348. s urušavanjem brda u Dobratschu i Görlitzenu i sa urušavanjem crkava u Villachu, također su odnijeli mnogo žrtava i vrlo pridonijeli općoj panici. Nakon velikih ljudskih gubitaka sredinom 14. st. odlučni su kneževi pokušali, npr. Rudolf IV., poreznim olakšicama potaknuti graditeljstvo u gradovima.

U uskoj povezanosti s pošastima, dinastičkim neprijateljstvima, ratovima, slabim žetvama, provalama jata skakavaca bila je i pojava gladi. Transport većih količina živežnih namirnica bio je težak i dugo je trajao, a proces izjednačenja između područja gdje je postojao višak hrane i onih gdje to nije bio slučaj, nije mogao teći normalno bez smetnji. Teška oskudica hrane je vladala godine 1277. u Koruškoj i Štajerskoj, a sredinom 15. st. u Donjoj Austriji.

Sa stajališta povijesti naseljavanja kasni Srednji vijek se ocjenjuje općenito uzevši više negativno nego pozitivno. Uzroke tomu ne nailazimo u okolnostima više vlasti, nego u temeljnim promjenama privrede, a time i privredne politike. U ranijemu Srednjem vijeku moć i bogatstvo vladajućeg staleža i dalje su se temeljili na zemljišnim posjedima i prihodima s vlastelinstava; zbog toga je vlastelinu bilo u interesu potpomagati naselja kako bi imao radnu snagu. U kasnijemu Srednjem vijeku pronašli su se drugi i obilniji izvori prihoda.
Prelazak iz naturalne u novčanu privredu bio je glavni uzrok nazadovanja razvitka naselja.

[vrati se gore]

Izvor: Zöllner,Erich/Schüssel, Therese: Povijest Austrije, Barbat, Zagreb 1997.

*NASLOVNA SLIKA CLANKA POD LICENCOM: GNU Lizenz für freie Dokumentation.
Autor:Walter Ondrich