Raj iza drugog ugla

Spremljeno pod Aquateka | 0 komentara

Raj iza drugog ugla

Mario Vargas Llosa

Raj iza drugog ugla dvostruka je biografija, koja nam približava kadrove života Flore Tristan, velike socijalističke feministice iz 19. stoljeća, a paralelno i njenog unuka Paula Gauguina, francuskog slikara i grafičara. Flora Tristan (1803.-1844.), jedina žena koja se u devetnaestom stoljeću borila za nove društvene strukture, važila je za romantičnu pobornicu pravde, a život s kojim se sudbina neprestano igrala, pisana djela te strastvene političke akcije s kraja njenog života, kreirat će sliku buntovne, odvažne, talentirane i pustolovne osobe.

Njene utopijske doktrine rezultat su bujnog životnog iskustva, među kojima će najveću ulogu odigrati djetinjstvo u siromaštvu i rani brak sa Andréom Chazalom, kojeg zajedno sa njihovo troje djece samo nekoliko godina nakon udaje i napušta te gotovo cjelokupan ostatak života provodi u bijegu i skrivanju. Osim pomenutog, još će jedno iskustvo odigrati važnu ulogu u Florinom životu. Njeno putovanje u Peru i gotovo jednogodišnji život u očevini omogućit će joj da spozna slobodu i samostalnost koju su tamošnje žene, neovisno društvenom staležu kojem su pripadale, uživale, a što će za posljedicu imati rađanje ideje o emancipaciji.

Boravak u dekadentnom Londonu i iskustva koja je u njemu stekla rezultirat će 1843. godine kratkim djelom pod nazivom Radnička unija, čiji je cilj bio pokrenuti radničku revoluciju. Ostvarivanje ideje radničke unije, institucije koja posjeduje vlastiti kapital, značajno bi se odrazilo na međuljudske odnose, a naročito one bračne. Sklapanje bračnih zajednica u tom slučaju ne bi više bilo uvjetovano materijalnom ovisnošću žene, već isključivo slobodom odabira, što bi za nju značilo odbacivanje uloge stroja za rađanje a prihvatanje uloge ravnopravnog člana zajednice u kojoj zajedno sa muškarcem učestvuje u ostvarivanju različitih ciljeva. U tadašnjem svijetu muških socijalista njene vizije naišle su uglavnom na duboko nerazumijevanje, što će za posljedicu imati to da ova revolucionarka u sredini u kojoj je živjela ostane nepripadajuća.

I dok je ona oduvijek svjesna svoje nepripadnosti, njen se unuk Paul Gauguin (1848.-1903.), svjetski putnik i više nego uspješan bankovni činovnik kojem se smiješila milionska zarada, postepeno pretvarao u čovjeka koji u oklini s kojom je suočen teško pronalazi sebe. Njegova skrivena strast prema slikarstvu impresionizma i van Gogha učinit će da bez puno razmišljanja napusti višečlanu obitelj i pohrli ka daljinama koje graniče sa europskom civilizacijom, ka nepoznatim otocima Pacifika, no takav iskorak iz europskog svijeta i kulture te ulazak na vrata jednog arhaičnog ambijenta, neće ga i učiniti dijelom njega, čak ni onda kada tamošnje urođenike podjari protiv francuske vlasti. Utopijske vizije o vraćanju vlastitim korijenima pretvorit će Gauguina u neshvaćenog čovjeka, koji posrće pod karmičkim teretom onog što Flori Tristan nekoliko decenija ranije nije pošlo zu rukom — pokušaja ostvarivanja „domovine u kojoj još nikad niko nije bio“ (Ernst Bloch).

Andrea Iveljić