Sahib

Spremljeno pod Aquateka | 0 komentara

Sahib

Nenad Veličković

Roman Sahib temelji se na epistolarnoj prozi redovno objavljivanoj u časopisu „Slobodna Bosna“, a radi se o šezdesetak elektronskih pismama koje britanski diplomata – humanitarac u Bosni, šalje svom ljubavniku u Englesku.

Osim što nam daju uvid u romantičnu ljubav dvojice homoseksualaca, a što je novina u našoj književnosti, ova nam pisma prije svega pružaju rijetku mogućnost da uvidimo, kakve to utiske na emancipirane Evropljane ostavlja zloglasni Balkan, šta misle o stanovnicima vječito „unutarnje zemlje“ Bosne, ali nam otkrivaju i stvarni smisao i cilj boravka raznoraznih europskih birokratskih organizacija na razorenom tlu naših prostora.

Pretvaranje Bosanaca „u poreske obveznike“ kao i humanitarnih misija u unosan posao, nije nista drugo nego početak neokolonijalizma, čemu svjedoči i samo umjetničko ime glavnog nam junaka koje sam sebi udijeljuje zbog njegovog značenja „gospodar“, a koje su u doba kolonijalizma Indijci koristili za Europljane.
Sahibove opservacije o političim prilikama, lokalnim običajima te mentalitetu domorodačkog stanovništva, prožete ironijom, arogancijom, preuveličavanjem i karikiranjem činjenica, čine ciničan tekst, ali istovremeno i tačan opis onog što je zadesilo postdejtonsku Bosnu i Hercegovinu. Veličković na taj način ismijava poslijeratnu navalu bjelosvjetskih gospodčića koji su primorani prljati svoje ulaštene cipele u našem balkanskom blatu, ali ne štedi ni vlastite sunarodnjake, čije neiskorjenjive mane i slabosti kroz analizu i komentare samog Sahiba bivaju do srži ogoljenje. Satira koju Veličković rasprostranjuje na više razina te u oba smijera (naprije njome obujmljuje onu ulaštenu europsku, a odmah potom i našu zaostalu balkansku), dokaz je nespristrasnosti autora, ali i činjenice da nas „odozdo“ i njih „odozgo“ malo toga razlikuje: i jedna i druga strana na svoj su način nepopravljivo prljave, radi se samo o drugoj vrsti prljavštine.

Ono što će većinu čitatelja ne samo iznenaditi, već i do kraja šokirati, jeste ironiziranje posljednjih događaja u knjizi, kojem teško da ima premca u prethodnim poglavljima. Nećemo vam reći o čemu je riječ, predlažemo da roman pročitate i sami otkrijete, a s obzirom da se radi o beskrajno duhovitom djelu, prožetim izvornim bosanskim humorom koji se čita u jednom dahu, zasigurno se nećete pokajati.

Andrea Iveljić

*NASLOVNA SLIKA CLANKA POD LICENCOM: Creative Commons License.
Autor: Tom Woodward